Hteli smo da dohvatimo nebo
Autor ljubavneprice | 30 Apr, 2010
Ova prica je istinita. Bolna je, i uvek kad je se setim suza mi krene
niz lice, ali ona suza, puna bola, tuge i patnje za izgubljenom osobom.
Volela sam ga, i bilo nam je lepo. Imao je crnu kosu i crnu oci. Sapatao
mi je da niko nema tako lepu oci i kosu. Stajali smo na kisi, jer na
kisi se raste, mi smo hteli, hteli smo da dohvatimo nebo. Sapatali smo u
noci sigurni da postoje duhovi, sapatao mi je da cemo ljubav, ja i on
otici u raj. Ispijala sam reci sa njegovih usana i slepo verovala.
Onda je dosao ON, neki novi decko u skolu. Osecala sam njegov pogled na sebi, prisao mi je i rekao:
--Marko (moj onadasnji decko) se FiKsA--
--Ne, ne, ne, ne, ne verujem ti-- Vrisnula sam iz sveg glasa.
Otrcala iz skole, trcala sam preko Petrovaradinske tvrdjave samo da bi stigla u njegov zagrljaj. Pronasla sam ga, podigla mu rukav i uverila se da je decko koji mi je rekao da Marko konzumira drogu, da je, da je, da je bio u pravu. Suze su mi se slivale niz lice. Otisla sam setala mracnim ulicama, barem su meni tada tako izgledale. Gde je sada sve ono za nama?!Gde je sve to nestalo?! Da, sve je to izgubljeno u horizuntu spriceva tvojih vena. A toliko sam ga samo volela. Sledeceg dana cekala sam ga. Na zvuk telefona sam se trzala. Mislila sam da je on. Ali nije, zvali su njegovi drugovi, ocajnicki su mi saopstili da je Marko sad u bolnici, da je uzeo prekomernu dozu i eno ga sad lezi u krevetu i pitanje je sekundi kada ce se njegov zivot zavrsiti. Otisla sam do njega i on me je nezno upitao
--Malena , volis li me? Nismo uspeli da dohvatimo nebo, mozda cemo negde na nekom drugom svetu uspeti, ne brini, cekacu te, bicemo tamo ja i ljubav, jos nam ti falis, nemoj da zuris, ali dodji jednom--
--O Marko, neces ti nikada umreti-- Izgovorila sam, vec jedva gledajuci ga. Suze mi nisu dozvoljavale bistar pogled. Sve mi je bilo mutno.
--Malena, uvek cu te voleti-- Bile su njegove poslednje reci, polako je zatvorio oci i otisao na onaj svet, onaj svet gde jos samo ja treba da dodjem. Ali Marko, znaj da cu i ja brzo, neces me jos dugo cekati, bicemo ponovo zajedno...
Onda je dosao ON, neki novi decko u skolu. Osecala sam njegov pogled na sebi, prisao mi je i rekao:
--Marko (moj onadasnji decko) se FiKsA--
--Ne, ne, ne, ne, ne verujem ti-- Vrisnula sam iz sveg glasa.
Otrcala iz skole, trcala sam preko Petrovaradinske tvrdjave samo da bi stigla u njegov zagrljaj. Pronasla sam ga, podigla mu rukav i uverila se da je decko koji mi je rekao da Marko konzumira drogu, da je, da je, da je bio u pravu. Suze su mi se slivale niz lice. Otisla sam setala mracnim ulicama, barem su meni tada tako izgledale. Gde je sada sve ono za nama?!Gde je sve to nestalo?! Da, sve je to izgubljeno u horizuntu spriceva tvojih vena. A toliko sam ga samo volela. Sledeceg dana cekala sam ga. Na zvuk telefona sam se trzala. Mislila sam da je on. Ali nije, zvali su njegovi drugovi, ocajnicki su mi saopstili da je Marko sad u bolnici, da je uzeo prekomernu dozu i eno ga sad lezi u krevetu i pitanje je sekundi kada ce se njegov zivot zavrsiti. Otisla sam do njega i on me je nezno upitao
--Malena , volis li me? Nismo uspeli da dohvatimo nebo, mozda cemo negde na nekom drugom svetu uspeti, ne brini, cekacu te, bicemo tamo ja i ljubav, jos nam ti falis, nemoj da zuris, ali dodji jednom--
--O Marko, neces ti nikada umreti-- Izgovorila sam, vec jedva gledajuci ga. Suze mi nisu dozvoljavale bistar pogled. Sve mi je bilo mutno.
--Malena, uvek cu te voleti-- Bile su njegove poslednje reci, polako je zatvorio oci i otisao na onaj svet, onaj svet gde jos samo ja treba da dodjem. Ali Marko, znaj da cu i ja brzo, neces me jos dugo cekati, bicemo ponovo zajedno...

:((((
Autor Tana am 04 Feb 2011, 01:33