Moja Prva Ljubav
Autor ljubavneprice | 30 Apr, 2010Uzalud. Ona nije vise tu, otisla je s drugim a ja... Ja cu nastaviti da cekam sve dok srce izdrzati moze... Izdrazati da gledam druge kako su srecni pored tihog mora...
Moja prica pocinje nekoliko godina unazad. U malom mestu koje ce mi vecito ostati u secanju, zbog nje. Zbog moje ljubavi prema njoj i secanja na nase dane...
Ja sam dosao u posetu kod nekih rodjaka i onda kao da sam video jako belo svetlo. Zaprepastio sam se. To i nije bilo svetlo vec njen andjeoski lik i njena dusevna lepota.
Od toga dana morala je biti moja ili me neci biti, pomislih.
Sati su mi bile kao godine dok sam cekao da naidje, a kad bi naisla vreme je prosto letelo... Konacno jednog dana smo se malo bolje upoznali i shavtili da i ja i ona zelimo isto i od toga dana bili smo stalno zajedno i obecanje smo jedno drugom dali da cemo biti zajedno ceo zivot, pa i vise.
Dani su isli a ja neznam da li je vani bilo hladno ili vruce, znam samo da je meni bilo divno.
Dani su prolazio, za njima i meseci... Ja sam odlazio i uvek se vracao zbog nje, i trpeo prezire rodbine i mnogih drugih koji me nisu zeleli tu...
Secam se da me je jednog dana zvala i rekla mi par reci:
Zbogom, ne volim te vise.
To je bilo sve.
Dane sam provodio u sopstvenim suzama a noci u bolu i tugi. Vise nisam bio onaj stari.
Opet sam se vracao na starim mestima u nadi da cu osetiti ono sto tu osetih sa njom, ali nisam. Sada je tu bila samo bol... Bol i nista vise.
Setajuci pored reka secao sam se kako me je grlila, kako me je ljubila i sebe mi davala... Kako mi je srce krala svakim poljupcem...
Onda me je najvse bolelo videti je sa nekim drugim srecnu i nasmejanu, jer u mojoj dusi ona je i dalje bila samo moja.
Cak i danas je moja i nicija vise, ali samo u mom srcu. Ne i u njenom.
Sunce je vec zaslo a da to nisam ni primetio. I hladno je ali tek sada to vidim... Neka neznanka prolazi plazom i smeska se ali ja i ne obracam paznju jer viase nisam u stanj da voplim. Ne posle nje. I necu nikada voleti. To je moja sudbina...
O Boze, ako je ikada sretnem ucini da ne vidi mi bol u ocima i da ne shvati da patim, jer ne volim da gubim. A Boze, daj uzmimi dusu, jer zivota i nema kada ona uzela mi je sve ostalo...
Vetar mi hladi lice i suza sto kanu ostade skamenjena tu, na plazi kao znak moje ljubavi prema njoj... Mojoj prvoj ljubavi...

Veoma tuzna i osecajna prica,sa druge strane jako lepa. Covek prosto moze da oseti pricu kroz reci koje si pazljivo birao. :)
Autor Tana am 03 Feb 2011, 02:31