Autor ljubavneprice | 30 Apr, 2010
Sapletoh se u lavirintu sjecanja... To je sve sto je ostalo poslije
svega... sjecanje na ljubav... prvu i najvecu. Vrijeme prolazi a on je i
dalje u mom srcu i uvijek ce biti.
Spojila nas je ljubav na prvi pogled... Bili smo jedno drugom sve. On je
bio najbolji u odbojkaskom timu, moja osmica, i uvijek je igrao samo za
mene. Svi su to znali i navijali su za nas. Ja sam bila njegova
gimnazijalka na koju je bio ponosan i u koju je vjerovao, njegova buduca
doktroka. Radili smo sta god nam je palo na pamet: od kampovanja u
divljini, preko splavarenja, ronjenja, jedrenja do planinarenja. Nista
nije bilo nemoguce, sve je postajalo izvodljivo... Na vrhu jedne planine
ogromnim kamenjem je sazidao nasa imena "kako bi cijeli svemir vidio
koliko se volimo". Znali smo satima ljubiti se na jesenjoj kisi, satima
valjati se po snijegu, satima setati proljecnim vecerjima da bi mi ubrao
po jedan od svakog moguceg cvijeta na koji bi naisli... Znali smo
satima zagrljeni cutati jer sa njim je i tisina imala smisao. I tako
mjesecima... godinama. Sjecam se samo koliko smo slavili upis na
fakultet ne razmisljajuci o posledicama studiranja u dalekom gradu.
Mislili smo da je cijeli svijet nas...da mozemo sve... Mastali smo o
buducnosti, o diplomiranju, vjeridbi, svadbi, o kcerkici koju smo
zeljeli prvo da imamo...
Ali, kazu da su sve velike ljubavi tuzne. Ni mi nijesmo izuzetak.
Sudbina je polako razdvojila nase zivotne puteve... Daljina nas je
"ubijala". Stotinama kilometara udaljenost-stvarala je samo tugu.
Zivjeli smo za rijetke susrete pune ljubavi, njeznosti koje nikada necu
zaboraviti... i odlucili smo da se razidjemo... Iako je mnogo boljelo...
Sve nam se rusilo... nije moglo drugacije, nikako... Tog kobnog dana
satima smo zagrljeni plakali govoreci najljepse rijeci ljubavi... i
obecanja... nikad zaboraviti... ne prestati voljeti... opet jednom
sresti... Poslije 5 god. samo je to ostalo...
Otisla sam i maksimalno se posvetila studijama jer znam da on i danas
vjeruje u svoju doktorku. A on je napustio sve i otisao daleko. To je
sve sto znam... sve sto su mi rekli. Ma gdje da je neka mi bude srecan i
svoj... Neka mi ostane dobar...
This Entry was written on 30 April, 2010 09:56 in the Category Ljubavne Price.
You can leave a Comment or check the Trekbekovi.
Jako lepo!!
Autor Tana am 04 Feb 2011, 01:21