Pogresna....
Autor ljubavneprice | 9 Apr, 2010
........Ako pozelis da mi se vratis, gledaj da to ne bude skoro, vremena
mi daj da te prebolim, dodji mi kad prestanem da te volim....
Cudno je kad covjek pomisli da ima sve, to si nikada ne smijem vise dozvoliti, jer me to savrsensvto brzo vrati na pod...na tvrdu zemlju sa koje ne znam da se podignem. Dosao si slucajno onoga jesenjeg dana, nisi ni pomislio da bi mogla da ti se uvucem pod kozu, ali ja jesam. Cudno za mene, mozda ce neki da me obsudjuju ali ipak, svi smo ljudi i svi smo krvavi pod kozom, cak i ja...i ako sam mislila da se meni nesto takvo ne moze da desi. Nikad ti nista nisam napisala, nikad ti ni iskreno nisam rekla koliko sam te zavolela, jer to osjecam tek sada, kada vidim da moj zivot nije ono sto bih tebao da bude. Imala sam sve, njega, njegovu ljubav, srecu i dom. Nisa nisam izgubila jos uvjek je sve tu...jer kako kaze moj dobar drug ja sam neporazena. Vazna, umisljena i snazna...ali sam porazila samu sebe. Onoga dana kada si mi pruzio ruku izgubila sam se u tvojim ocima. Kao da bi se okupala najljepsim turkiznim morem, utonula sam u njega pala na dno...iako sam znala da plivam. Okrenu si moje misli, moja osjecanja moju srecu. Uvjek si mi govorio da sam tvoja sreca u nesreci...tvoja...to je ono sto volis i danas da mi kazes da sam tvoja i da nikada necu biti sretna. Porusila sam svoj topli dom, u svoju mirnu luku sam dovela tebe, u svoj miran i precizan zivot usao je tvoj nemir. I danas se pitam dali je to bila ljubav? mislim da nije...bila je to stras, ceznja...i osjecaj kad znas da nekoga nikada neces imati potpuno. Na lice si mi donosio smeh...a i ja sam tebi, svega se sjecas, ali ni ja ne zaboravljam, toliko njeznosti i dobrote koliko si mi dao nikada necu zaboraviti....jer znam da toga nikada nisi bio sposoban a nikad ni neces. I sada ce godina, od naseg prvog susreta, dodira, poljubca. Znas li kako je tezko kad te sretnem kad moram da glumim sretnu osobu...sa njim pod rukom? ljubomorna sam do neba kad saznam za koju tvoju novu djevojku...ali ipak zoves mene, za gluposti za besmislena pitanja...znam ne das mi da te zaboravim, ne das mi da sam sretna. Slomim se i ja ponekad pa te pozovem, pa ti pisem...prazne rjeci...samo da te sjetim koliko si me voleo...ili mi samo nisi odoleo? Dosta smo stari vec odavno nismo klinci, i zivot je takav uvjek je nepredvidljiv i pun sudbine, znam nisi za mene niti ja za tebe...ali zasto ne mogu da te zaboravim, zasto ne skupim hrabrost i ugasim telefon kad me zoves..."znam ja dobro kako ti je sa njom, cak sam i tvoj novi broj pre nje znala..." znamo to oboje. Volela bih da si sretan, na nadjes onu pravu i da ti bude sreca stalnica svakoga dana...ali ti nikada neces voleti, jer ti ne dajes sebe. ovim sam nekako htjela da se oprostim od svoje proslosi mozda i na glupi nacin da zavrsim sve ovo, ali meni to puno znaci, napisala sam moza to pogresnim ljudima...a tebala sam tebi...ali bih to opet bila tvoja jos jedna pobjeda...vjeruj ovdje smo oboje porazni. Ja zivim dalje, sa njim koji me voli, mozda i ja njega, a ti sam sa sobom i svojim ponosom i parama...koje ne nose ljubav....a odnjele su ti mene. Sareni leprtiru mog sivila....ne idu ni nevini sa krivima....
zbogom moje najljepse oci na svjetu...moje je vrjeme da isplivam iz njih...
Cudno je kad covjek pomisli da ima sve, to si nikada ne smijem vise dozvoliti, jer me to savrsensvto brzo vrati na pod...na tvrdu zemlju sa koje ne znam da se podignem. Dosao si slucajno onoga jesenjeg dana, nisi ni pomislio da bi mogla da ti se uvucem pod kozu, ali ja jesam. Cudno za mene, mozda ce neki da me obsudjuju ali ipak, svi smo ljudi i svi smo krvavi pod kozom, cak i ja...i ako sam mislila da se meni nesto takvo ne moze da desi. Nikad ti nista nisam napisala, nikad ti ni iskreno nisam rekla koliko sam te zavolela, jer to osjecam tek sada, kada vidim da moj zivot nije ono sto bih tebao da bude. Imala sam sve, njega, njegovu ljubav, srecu i dom. Nisa nisam izgubila jos uvjek je sve tu...jer kako kaze moj dobar drug ja sam neporazena. Vazna, umisljena i snazna...ali sam porazila samu sebe. Onoga dana kada si mi pruzio ruku izgubila sam se u tvojim ocima. Kao da bi se okupala najljepsim turkiznim morem, utonula sam u njega pala na dno...iako sam znala da plivam. Okrenu si moje misli, moja osjecanja moju srecu. Uvjek si mi govorio da sam tvoja sreca u nesreci...tvoja...to je ono sto volis i danas da mi kazes da sam tvoja i da nikada necu biti sretna. Porusila sam svoj topli dom, u svoju mirnu luku sam dovela tebe, u svoj miran i precizan zivot usao je tvoj nemir. I danas se pitam dali je to bila ljubav? mislim da nije...bila je to stras, ceznja...i osjecaj kad znas da nekoga nikada neces imati potpuno. Na lice si mi donosio smeh...a i ja sam tebi, svega se sjecas, ali ni ja ne zaboravljam, toliko njeznosti i dobrote koliko si mi dao nikada necu zaboraviti....jer znam da toga nikada nisi bio sposoban a nikad ni neces. I sada ce godina, od naseg prvog susreta, dodira, poljubca. Znas li kako je tezko kad te sretnem kad moram da glumim sretnu osobu...sa njim pod rukom? ljubomorna sam do neba kad saznam za koju tvoju novu djevojku...ali ipak zoves mene, za gluposti za besmislena pitanja...znam ne das mi da te zaboravim, ne das mi da sam sretna. Slomim se i ja ponekad pa te pozovem, pa ti pisem...prazne rjeci...samo da te sjetim koliko si me voleo...ili mi samo nisi odoleo? Dosta smo stari vec odavno nismo klinci, i zivot je takav uvjek je nepredvidljiv i pun sudbine, znam nisi za mene niti ja za tebe...ali zasto ne mogu da te zaboravim, zasto ne skupim hrabrost i ugasim telefon kad me zoves..."znam ja dobro kako ti je sa njom, cak sam i tvoj novi broj pre nje znala..." znamo to oboje. Volela bih da si sretan, na nadjes onu pravu i da ti bude sreca stalnica svakoga dana...ali ti nikada neces voleti, jer ti ne dajes sebe. ovim sam nekako htjela da se oprostim od svoje proslosi mozda i na glupi nacin da zavrsim sve ovo, ali meni to puno znaci, napisala sam moza to pogresnim ljudima...a tebala sam tebi...ali bih to opet bila tvoja jos jedna pobjeda...vjeruj ovdje smo oboje porazni. Ja zivim dalje, sa njim koji me voli, mozda i ja njega, a ti sam sa sobom i svojim ponosom i parama...koje ne nose ljubav....a odnjele su ti mene. Sareni leprtiru mog sivila....ne idu ni nevini sa krivima....
zbogom moje najljepse oci na svjetu...moje je vrjeme da isplivam iz njih...
