Tuzna zivotna prica!
Autor ljubavneprice | 9 Apr, 2010
Svih ovih godina tragala sam za nekom osobom koja ce mi pruziti
ljubav,koju nikad nisam osetila.I taman kada sam pomislila da sam je
nasla ona mi je zabola noz u ledja!Tog momenta zapitala sam se zasto je
to bas meni moralo da se desi?Zasto meni,danima sam postavljala to
pitanje sebi,ali nije bilo odgovora!Za mene zivot je postao mucenje,jer
zivela sam sa njim,a znala sam da me vara,da me ne voli.On je svakim
danom bio sve hladniji prema meni.Imala sam osecaj kao da zeli da me
otera od sebe.Puno puta sam ga pitala sta nije u redu,a on bi na to
odgovorio da sam previse opterecena nasom vezom i da prestanem da ga
gusim.Kasnije sam saznala da sam trudna.Taj dan je trebao da bude
najsrecniji dan u mom zivotu,ali na protiv.Bio je to dan kada sam
shvatila da sam sama da nemam nikog ko ce se radovati mojoj bebi.Ubijalo
me je saznanje da ga Daniel nece zeleti.Kada sam stigla kuci on je vec
bio tu,vratio se s posla.Razmisljala sam kako da mu kazem i sakupljala
hrabrost.Taj trenutak nikada necu moci da izbrisem iz secanja.On je
nekoliko sekundi ostao ukocen od tih mojih reci da ce postati
tata.Mislila sam da je prosla citava vecnost dok je on progovorio.Ja ne
zelim tu bebu Sara.Tog trenutka srusio se ceo moj zivot,nisam mogla da
progovorim,samo su suze padale niz lice.Prvo sam skupila svu snagu koju
sam imala i rekla da cu ja ovu bebu roditi,pa makar ona nemala
tatu.Uredu, rekao je rodi je,ali te molim prvo da spakujes svoje stvari i
odes odavde.Spakovala sam se i kada sam krenula rekla sam da ce se
jednog dana kajati zbog ovoga i otisla zauvek iz njegovog zivota.Bilo mi
je tesko,nisam mogla da izdrzim od tolikog bola i tuge.Jedino mi je
davalo snage i razlog da nastavim dalje moja nerodjena beba.Zivela sam
kod moje bake,ona je jedino bice na svetu koje me razume i iskreno
voli.Majka nije zelela da me pozove kod nje,jer ona je imala svoj zivot u
kome nije bilo mesta za mene,a tatu nikad nisam ni upoznala.Ostavio je
moju majku posle mog rodjenja.Nisam zelela da se to desi mom detetu.Samo
ja znam kako je ziveti sa roditeljem koji ti stalno prebacuje da sam
joj upropastila zivot.Kada je dosao na svet Luka bio je to dan pun srece
i tuge,jer njegov tata ga nije zeleo.Saznao je da je dobio sina i dosao
da ga vidi,ali ja nisam dozvolila.Rekla sam mu da on nema sina i da za
njega ovde vise nema mesta.Srce mi se kidalo,ali nisam mogla vise da
podnesem to licemerje.Molio me je da prizna dete,da je pogresio i da tek
sada shvata.Ali ne,ja vise nisam ona stara koja ce poverovati u te
lazi,i koja ce mu oprostiti.Danas moj zivot je sasvim
drugaciji.Prebolela sam Daniela i pokusavam da nekako sredim svoj zivot i
pocnem iz nova!!!

Samo napred i nikada da nisi popustila.
Autor Mudrost am 16 Apr 2011, 00:57To su osobe nesposobne da prihvate odgovornost , nemaju savest i nose traume iz detinstva na negativan nacin, laz im je vodilja.
Ima i gorih slucajeva, kad prete da ce da ubiju i dete i partnerku.
Ovo iz licnog iskustva, zato sada i ne zna da dete postoji.
Ginikolozi imaju jednu sjajnu recenicu: Kontracepcija je nemocna kad Bog se umesa:).