Ljubavne Price

Vise ne znam sta da mislim, ne znam sta da radim i u mojoj glavi postoji samo nemir odkako te volim, samo sumnja i bol, a ja ne znam naci nacin kako da te zaboravim.. cini mi se da nikad i necu..
Poznamo se vec dugo godina ali nasa prica pocinje nedavno..
Imala sam momka, kojeg sam voljela, koji je volio mene... momka koji je bio tvoj drug, jako dobar drug.
Sve bi bilo u redu da se medju nas nisi umijesao ti. Ne znam da li je bilo namjerno, ali to sad nije vazno, steta je vec ucinjena i ovo stanje kakvo je sad niko ne moze da promijeni. Polako sam te zavoljela, zavoljela te vise nego ikoga na ovom svijetu cak ni sam nisam znala da se tako moze voljeti, nije me bilo briga za druge pa ni za momka, jedino vazno je bilo da budem sa tobom.

Znala sam da ti se svidjam, pokazivao si mi to, nekad vise nekad manje ali znala sam... U pocetku sam mislia da je to prolazo, da je samo obicno svidjanje i da cu te ubrzo zaboraviti, ali nije bilo tako.. naprotiv iz dana u dan sam te voljela sve vise i vise i svoju ljubav prema tebi vise nisam mogla kriti. Iako me je bolilo jako prekinula sam sa momkom i bila sa tobom, u tom trenu nije bilo sretnije osobe od mene, znala sam da cinim nesto ruzno, zabranjeno jer momak me je jos uvijek volio, ali ja nisam marila, cak sam mu i priznala razloga naseg prekida i on je shvatio.. jeste bilo mu je tesko ali shvatio je. Poslije toga ns odnos je zahladio i nisi vise nista pokazivao prema meni, nikakve osjecaje pa cak ni jedan pogled da znam da ti je jos uvijek stalo. Tad sam se opet vratila momku, uvjerila sam ga jos uvijek volim i da zelim da opet pokusamo samo jer sam se plasila da cu ostati sama, jer tebe nije bili, a tako sam zeljela da opet budes kraj mene... svaki put kad sam bila sa njim zamisljala sam tebe i plakala u sebi jer nisi samom.. previse sam te voljela i jos uvijek te volim.

Kada si vidio da sam se pomirila sa momkom opet si mi poceo davati znakove da ti se svidjam, opet si poceo uznemiravati moje srce, moju dusu, a tek se bila malo smirila... ne znam sta si zelio, mozda si mislio da te vise ne volim, pa si zelio da me opet osvojis da budes taj na kojeg mislim svakog dana, mozda si i ti nesto osjecao prema meni ili si samo zelio da me povrijedis, ne znam ali si uspio... Opet smo bili zajedno i bilo mi je prelijepo, nikad se nisam tako osjecala s nekim, kao sa tobom tu noc.. ljubio si me kao nikad, svaki dio moga tijela, nikad to necu zaboraviti, nikad. Prevarila sam momka ali nije mi bilo vazno, u mom srcu si postojao samo ti i niko vise, za nikoga nije bilo mjesta osim za tebe i nikad nece ni biti. Poslije toga opet smo bili zajedno i opet sam ga varala.. nakon nekog vremena smo raskinuli i sve sam mu rekla, nema smisla da ga vise lazem, nije to zasluzio.

Ja i ti smo opet nakon toga bili skupa i opet sam osjetila poznati osjecaj u stomaku kad si blizu mene.. jednio ne razumijem zasto se odvratno ponasas prema meni kad nismo sami, zasto me namjerno vrijedjas kao kroz salu kako ti kazes, zasto ne zelis samnom izaci na kafu da popricamo kao ljudi, kao prijatelji jer to smo bili prije ovog svega. Zar je moguce da mislis da svaki put kad sam sa tobom jedino sto zelim je otici sa tobom u krevet.. ne misli to jer to nije tacno, ja znam da ja i ti nikad necemo imati vezu i da nikad necemo biti normalan par, znam da mi nikad nisi rekao da me volis i nikad i neces, ali mozemo makar biti prijatelji jer ista od tebe vise i ne trazim, jer znam da nije moguce... iako smo toliko puta bili zajedno, toliko puta se nesto desilo, toliko pogleda i toliko dodira, a tako malo rijeci, ja jos uvijek ne znam sta osjecas prema meni, nikad to nisi uspio pokazati, ne samo meni, ni jednoj curi a bilo ih je puno, nikad mi ne bi priznao da me volis cak i da je tako jer si previse ponosan, a ucinio si da te zavolim.. zbog tebe sam izgubila osobu koja me je voljela, a zasto, da me imas kad ti hoces jer znas da ti ne mogu odoljeti, znas da te volim i da cu uvijek biti tu.. a ja, ja nisam nista dobila, nikad necu saznati sta osjecas prema meni, ponasas se kao da ti nije stalo, kao da ne osjecas nista prema meni... mozda je bas i tako ali negdje duboko u sebi ja se jos uvijek nadam da me ipak volis, da ipak i ti osjecas nesto prema meni iako to ne pokazujes, jer da nije tako zasto uvijek zavrsis samnom, zasto uvijek budemo skupa, zasto me ljubis onako kako se ljubi samo onaj ko se iskreno voli.. ne znam, voljela bi da mi kazes, da znam, da vise ne mucim sebe, pa da te pokusam zaboraviti, ovako ne mogu, ne ovako nikad necu moci.. ne zelim vise patiti, ne zelim plakati zbog tebe, a vjeruj mu isplakala sam se i previse, zelim samo znati da li me volis, da mi kazes jer ja vise ne znam sta da mislim...